Regulatori se mogu klasificirati u pet kategorija:
PH regulatori
Oni se koriste za podešavanje kiselosti ili lužnatosti mineralne pulpe, čime se kontroliraju svojstva mineralne površine, kemijski sastav pulpe i radni uvjeti za razne druge reagense, čime se u konačnici poboljšava učinkovitost flotacije. Podešavanje pH pulpe također je neophodan korak u procesu cijanizacije. Uobičajeno korišteni regulatori uključuju vapno, natrijev karbonat, natrijev hidroksid i sumpornu kiselinu. U oplemenjivanju zlata najčešće korišteni regulatori su vapno i sumporna kiselina.
Aktivatori
Oni pojačavaju interakciju između minerala i sakupljača, čime se aktiviraju minerali koji inače teško plutaju i omogućuju im da se dignu na površinu. Na primjer, natrijev sulfid koristi se za aktiviranje ruda-koje sadrže zlato-olovo-bakar oksid, koje se zatim podvrgavaju flotaciji pomoću sakupljača kao što su ksantati.
Depresivi
Oni povećavaju hidrofilnost minerala i inhibiraju njihovu interakciju s kolektorima, čime se suzbija njihova sposobnost plutanja. Primjeri uključuju korištenje vapna za depresiju pirita tijekom selektivne flotacije; korištenje cink sulfata i cijanida za depresiju sfalerita; i korištenje vodenog stakla za depresiju silikatnih jalovih minerala. Organske tvari-kao što su škrob i tanin-također se koriste kao depresori za postizanje selektivnog odvajanja polimetalnih ruda flotacijom.
Flokulanti
Oni potiču fine mineralne čestice da se agregiraju u veće nakupine, čime se ubrzava njihova brzina taloženja u vodi. Selektivne tehnike flokulacije koriste se za procese kao što su flokulacija-odsluživanje i flokulacija-flotacija. Uobičajeno korišteni flokulanti uključuju poliakrilamid i škrob.
Disperzanti
Oni sprječavaju agregaciju finih mineralnih čestica, održavajući ih u raspršenom, diskretnom stanju; njihova je funkcija upravo suprotna funkciji flokulanata. Uobičajeno korišteni disperzanti uključuju vodeno staklo i fosfate.
