Osnovni sastojci sredstava za pjenjenje su površinski aktivne tvari, koje djeluju tako da snižavaju površinsku napetost tekućine, omogućujući tako plinu stvaranje mjehurića unutar nje. Uobičajeno korištene sirovine površinski aktivnih tvari uključuju anionske vrste-kao što su natrijev lauril sulfat (SLS) i natrijev lauril eter sulfat (SLES); kationske vrste-kao što su kvaterne amonijeve soli; ne-ionske vrste-kao što su etoksilati masnih alkohola (LAE) i gliceridi masnih kiselina; i zwitterionske vrste-kao što su derivati aminokiselina. Ove sirovine određuju sposobnost pjenjenja i stabilnost pjene sredstva za stvaranje pjene, dok također utječu na specifične kontekste njegove primjene-kao što su prehrambeni proizvodi, sredstva za čišćenje ili kozmetika.
Kako bi se povećao volumen i dugotrajnost pjene, u formulaciju se obično ugrađuju pomoćna sredstva za stvaranje pjene. Ovi pomoćni sastojci uključuju prirodne proteine (npr. protein sirutke, ovalbumin), polisaharide (npr. ksantan guma, guar guma), glicerol i derivate saharoze. Povećanjem viskoznosti otopine i modificiranjem svojstava sučelja plin-tekućina, ova pomoćna sredstva proizvode finiju strukturu pjene koja je manje sklona pucanju; posebno se široko koriste u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji.
Uz površinski aktivne tvari i pomoćna sredstva za stvaranje pjene, formulacije često sadrže stabilizatore ili zgušnjivače namijenjene održavanju strukturnog integriteta pjene. Uobičajeni sastojci u ovoj kategoriji uključuju natrijevu karboksimetil celulozu, ksantan gumu i karbomere; te tvari povećavaju viskoznost tekućine i usporavaju spajanje i pucanje mjehurića, čime se produljuje životni vijek pjene. Ovisno o specifičnoj primjeni, mogu se dodati i mirisi, bojila ili konzervansi kako bi se osiguralo da sredstvo za pjenjenje nudi i estetsku privlačnost i sigurnost tijekom uporabe.
